Electrical installations in cars

Nov. 6, 2018

Provjera ukupnog napona, gustoće elektrolita i provjera akumulatora pri opterećenju:
Voltmetrom se vrši mjerenje ukupnog napona akumulatora u mirovanju, a areometrom gustoća kiseline.
Akumulator je strujno napunjen ako u fazi mirovanje ima napon 12,50 V ili viši.
Gustoće elektrolita punog akumulatora su ovisno o temperaturi sljedeće: 0°C-1,295 g/cm3, 5° -1,29, 10°-1,287, 15°C-1,284, 20°C-1,28g/cm3, 25°-1,276, 30°-1,271, 35°-1,27, 40°C-1,265 g/cm3
Ako je napon akumulatora niži od 12,50 V akumulator je strujno ispražnjen i potrebno ga je strujno dopuniti.
Ako je ukupni napon cca. 10 V vjerojatno se radi o kratkom spoju, stoga treba provjeriti gustoću elektrolita u svim ćelijama. Ako je gustoća elektrolita u svim ćelijama ujednačena potrebno je strujno dopuniti akumulator, te ga nakon punjenja ispitati. U slučaju da su gustoće u pojedinim ćelijama manje, vjerojatno se radi o kratkom spoju u ćeliji, stoga je potrebno ispitati akumulator pri opterećenju. Konstatacija kratkog spoja ili prekida veze potvrđuje se ispitivanjem akumulatora pri opterećenju. Ispitivanje se vrši opteretnom viljuškom ili uređajem za ispitivanje akumulatora. Ispitivati se može samo strujno dopunjen akumulator.
Akumulatori koji imaju ukupni napon ispod 10 V dubinski su ispražnjeni, stoga ih treba strujno dopuniti i provjeriti ispravnost pri opterećenju.
U slučaju da akumulator u mirovanju ima zadovoljavajući napon i gustoću elektrolita, ali pri opterećenju napon padne ispod 9,98 V, radi se o kratkom spoju.
Provjera strujnog punjenja na vozilu:
Prilikom kontrole strujnog punjenje na vozilu, pri srednjem gasu, napon se mora kretati u granicama 13,8V – 14,6 V.
Vrijednost struje punjenja je 10 % nazivnog kapaciteta.
Vrijeme punjenja nije propisano jer ovisi o stupnju napunjenosti, ali možemo prihvatiti da je akumulator dovoljno napunjen ako mu se gustoća u zadnja dva – tri sata NIJE MIJENJALA u fazi punjenja.

Nov. 5, 2018

Olovni akumulator je naprava koja koristi reverzibilne kemijske reakcije za spremanje električne energije. Godine 1859. francuski fizičar Gaston Planté osmislio je prvi olovni akumulator koji se sastojao od olovnih ploča uronjenih u razrijeđenu sumpornu kiselinu. Olovo uronjeno u sulfatnu kiselinu presvuče se slojem olovo(II) sulfata. Ako se kroz ovaj sustav propušta istosmjerna struja dolazi na elektrodama do slijedećih reakcija:
Negativna ploča: PbSO4(s) + 2e- › Pb(s) + SO42-
Pozitivna ploča: PbSO4(s) + 2H2O › PbO2(s) + SO42- + 4H+ + 2e-
Tako je dobiven izvor struje napona 2 V, koji je poznat kao olovni akumulator. Sam proces pretvaranja električne energije u kemijsku naziva se punjenje akumulatora.
Spajanjem polova olovnog akumulatora u strujni krug na elektrodama se dešavaju slijedeće reakcije:
Negativna ploča: Pb(s) + SO42- › PbSO4(s) + 2e-
Pozitivna ploča: PbO2(s) + 4H+ + SO42- + 2e- › PbSO4(s) + 2H2O
Proces kojim se kemijska energija pretvara u električnu naziva se pražnjenjem akumulatora.
Olovni akumulatori imaju nisku cijenu, relativno velik napon po ćeliji, malen unutrašnji otpor i mogu dati velike jakosti struje u kratkom vremenu. Mane su mu otrovnost olova, velika masa i pojava samopražnjenja.
U donjoj tabeli prikazani su nivoi gustoće kiseline u ćeliji olovnog akumulatora mjereni areometrom (bometrom) i napon 12V akumulatorske baterije u stanju mirovanja za razne nivoe napunjenosti. Struja punjenja ne treba prelaziti 1/10 kapaciteta (za akumulator 55Ah je maksimalna struja punjenja 5,5A) a samopražnjenje nekorištenog akumulatora je otprilike 1% na dan. Olovni akumulator se ne smije prazniti ispod 1,8 V po ćeliji ili dugo stajati van uporabe bez dopunjavanja. Napon pune ćelije je oko 2,16V.
U slučaju da sami pravite razrijeđenu sumpornu (najčešće 38%-tna) treba se držati pravila VUK---dakle, Vodu U Kiselinu nikako jer je to opasno, to je VUK kako su nas u školama učili da lakše zapamtimo. Ulijeva se kiselina u vodu i to najbolje destiliranu. Kod nadolijevanja ishlapljene tekućine iz ćelija, nadoljevati isključivo destiliranu vodu ili u nuždi dobro prokuhanu a zatim odstajalu kišnicu da se sve nečistoće slegnu na dno posude a zatim pažljivo bez treskanja posude i to najbolje tankim crijevom pretočiti tako prokuhanu vodu u drugu posudu da se nečistoće sa dna ne pomiješaju sa vodom.
---------------------------------------------------------------
-Ne postoji postupak oživljavanja olovnog akumulatora ali smo mi stariji, a pritom i stručno i školski potkovani, tamo 70-ih kad su akumulatori bili loše kvalitete i mogli izdržati samo dvije do tri zime a bili i skupi se na razne načine dovijali kako im "produžiti" život da ne trošimo za novi. Bilo je mnogo uputstava u raznim časopisima i svi ti postupci su samo odgađali kupnju novog akumulatora za mjesec, možda dva u ljetnim mjesecima ali zimi nije od nikakve regeneracije bilo pomoći. Srećom tada su bili dinama a ne alternatori pa se je auto moglo na guranje upaliti te voziti i sa lošim akumulatorom jer je dinamo imao samopobudu. Kad se ploče akumulatora sulfatiziraju i sulfatizirani otpaci padnu na dno može se dogodit da oni spoje ploče unutar ćelije te je ta ćelija izvan pogona. Tada za kratko (dok ne dođe plaća da se kupi novi) treba akumulatoru ispraznit tekućinu, sve ćelije isprati jakim mlazom vode a pri tome držati akumulator naopako da mlaz vode ispere nečistoće od sulfatiziranih otpadaka. Događalo se je da se ti otpaci i zalijepe za ploče i ne mogu otpasti a tada bi "po partizanski" ako su bili kontakti svake ćelije pristupačni na tu ćeliju spojili napon i do 50V ali samo kratkotrajno da eventualno velika struja prekine spoj unutar ćelija. Ali to je sve bila samo, kako sam prije napisao, pomoć do prve plaće jer je akumulator trebalo mijenjati. Zatim se je u svaku ćeliju nalijevala razrijeđena sumporna kiselina najčešće 38%. Tu se je trebalo držati pravila koje su srednjoškolski profesori nazivali VUK. Dakle, kad se je doma pravila razrijeđena kiselina nikad se nije smjelo ulijevati vodu u kiselinu jer je to bio VUK (opasno) nego kiselinu u vodu. Sa areometrom se je mjerila gustoća kiseline prije nalijevanja i ona je morala bit oko 1.28g/cm3 vode na 20°C. Takav akumulator, ako se je uspilo riješiti eventualni kratki spoj između ploča ćelije se je stavljalo na punjač i kontroliralo tekućinu a ne napon baterije. Nakon punjenja sa poželjno konstantnom strujom vrijednosti 1/10 kapaciteta( akumulator 35Ah se je punio sa 3,5A) 16 sati kontrolirala se je gustoća kiseline i ona je morala biti oko 1,28 za pun akumulator. Tako regeneriran akumulator je mogao poslužiti za u ljetno doba upaliti auto da se može poći na posao a ako nije bilo kratkog spoja u ćelijama mogao je neko vrijeme i poslužiti ma u zimsko doba morao si se samo osloniti na prijateljsko guranje auta ili parkiranje na nizbrdici da bi mogao doći doma (uz pažljivo zaustavljanje na raskrsnicama da se auto slučajno ne ugasi).
-

Jul. 7, 2017

Dinamo je konstrukcijski sličan istosmjernom motoru. Uzbudni namotaj dinama nalazi se na statoru stroja i izrađen je u dvije sekcije koje su vezane serijski sa ugljenim četkicama sa kojih se odvodi DC struja. DF ide na jednu sekciju pobude, zatim na četkicu a sa druge četkice na drugu sekciju pobude te na minus pol dinama. Izmjenična struja inducirana u rotoru njegovim okretanjem u magnetskom polju statora se preko komutatora (u Hrvatskoj je uvriježeni naziv kolektor) na osovini rotora na koga prilježu četkice ispravlja u pulsirajuću istosmjernu. Kako u gvožđu statora uvijek postoji zaostali magnetizam to dinamo može početi proizvoditi struju bez vanjske pobude a zatim pobuđuje sam sebe. Najjednostavnija proba ispravnosti dinama je da se spojevi D- i DF spoje na istosmjerni napon i ispravnom dinamu se rotor mora početi okretati jer je sad spojen kao istosmjerni motor. Ako nema dovoljno zaostalog magnetizma te dinamo ne puni, kratkim spajanjem na istosmjerni napon namotaja pobude D+ i DF željezo statora se magnetizira u dinamo proradi.
-Regulator napona (regler-slika desno) je elektro-magnetski prekidač koji na osnovu izlaznog napona dinama regulira protok struje kroz pobudni namotaj (na statoru) i time se održava približno konstantan napon na izlazu dinama. Kako regler ima kontakt koji isključuje izlaz dinama kada stroj stoji (da se tada ne bi praznio akumulator), kada motor vozila proradi i kada dinamo počne da se okreće, u pobudnom namotaju nema struje. Međutim, u gvožđu statora postoji remanentni magnetizam, zbog koga se ipak inducira neki mali napon u rotoru. Tako stvorena struja prolazi kroz namotaje statora, polje se pojačava i započinje lavinski proces - napon na komutatoru raste i kada dostigne neku vrijednost, kontakt u regleru se uključuje i dinamo počinje da puni akumulator. Drugi kontakt u regleru uključivanjem otpornika u seriju sa pobudnim namotajem regulira struju pobude tako da napon na izlazu dinama ostaje približno konstantan.